Piczo

Log in!
Stay Signed In
Do you want to access your site more quickly on this computer? Check this box, and your username and password will be remembered for two weeks. Click logout to turn this off.

Stay Safe
Do not check this box if you are using a public computer. You don't want anyone seeing your personal info or messing with your site.
Ok, I got it
Back To Home Page
Vladimir Milojković
Rođen je 1978. godine u Subotici gde i živi.

Apsolvent je Pedagoškog fakulteta u Somboru.

Nije član ni jednog književnog kluba.
Sve je isto

Sve je isto
ništa se nije
ni malo promenilo.

Još uvek si
onako mrzovoljna
kao što si
nekada bila.

Još uvek govoriš
iste laži
koje si
nekada govorila.

Sve je isto
ništa se nije
ni malo promeniio.
Još uvek si onako dvolična
kao što si nekada bila.

Sada znam da si me onda lagala
jer se uopšte
nisi promenila.
Ne plaču ni breze ni poljsko cveće


Ostavljamo dane na plahtama belog
Sve sekunde čežnje davno stvorenih slova
Sahranjujemo s vremenom preostale težnje
Nosimo trunke, gomile od olova
Svaki drhtaj mladosti u oku
Nestaje sa iskrom u zeničnoj dubini
A sve preostale sante što plutaju jezerom
Polako se gube u večnoj tmini

Ne plaču ni breze ni poljsko cveće
Za ozračjem hlada u tom polju sunca
Ni sve letnje kiše oprati ne mogu
Zarez sa lica dok u odrazu svetluca
A svaki treptaj živi u kući te bajke
Skida zvezde sa neba, broji korake i nečujno diše
Dok pepeo vetar u beskraj ne raznese
A s njim i trenutke pulsiranja bića izbriše
Kao afrodizijak tuđem opstajanju

Osećam otkucaje zelenog sunđera
dok njegovi drečavi zraci dopiru do žute mrlje.
Zenice se šire, a zatim skupljaju
do poslednjeg milimetra očnog prostora.

Nervi su utrnuli od prisilne pasivnosti.
Postajem poput lista salate ili sluzavog namaza
nanoseći svoje refleksije na parče dana.
Osećam malaksalost u mulju informacija..
Povraćam reči trenutne ustajalosti.
Zašto uopšte sedim mirno (?!)
upijajući frekvencije ehotičnih razgovora?
Možda sam samo vlakno hranljivog enterijera (! )?

Gledam unezvereno poprimajući neprijatne mirise
dok postajem mrva današnjeg čizburgera.
Osećam bolove ekstenzivno od tela;
to me nečiji organizam polako proždire.
Tražim pomoć kroz neme vriskove
lebdeći negde u međuetru maglovite sudbine.
Jesam li već delić krvne plazme
ili sam samo biće u lavirintu enigmatičnog kraja?
Vođenje ljubavi


Sjedinjeni čežnjom
u beloj pamučnoj svili
u lokvi sluzi bez mirisa
u oblaku zadaha znoja
i strastvenili krikova
Stvarajući budućnost
za neko trulo sećanje
na savršen trenutak želje
i grešnih misli
na začelju dosadnog dana

Pokušavajući odagnati jednoličnost
življenja na rubu procvale apatije
na iverici starog kreveta
što vuče korenje prošlosti
Gde   bude   se   duhovi
starica i staraca
davno u njemu   odapelih
sa žudnjom sećanja
na smrad davno iščezle mladosti

Budimo strastvenu podsvest
i savršen nadražaj slobode
nabreklog uda i nateklih bradavica
dok dve nemirne duše treže tren
izmišljenog osećaja vezanosti