Piczo

Log in!
Stay Signed In
Do you want to access your site more quickly on this computer? Check this box, and your username and password will be remembered for two weeks. Click logout to turn this off.

Stay Safe
Do not check this box if you are using a public computer. You don't want anyone seeing your personal info or messing with your site.
Ok, I got it
Back To Home Page
Maja Milovanović
Rođena sam 29.11. 1979. godine u Šapcu, gradu u kome i danas živim i radim. Apsolvent sam više hemijske škole, ali se trenutno bavim poslom koji nije vezan za moje buduće zvanje.
Inače, veliki sam ljubitelj pisane reči, a naročito volim poeziju. Pišem pesme dosta dugo jer smatram da je to jedan od načina na koji mogu na jedan suptilniji način da opišem i tako opisano sačuvam vreme u kojem trajem, odnosno emocije vezane za sve ono što me okružuje.
Osim što je moja poezija čitana u radijskim emisijama lokalnog radija, nije više nigde objavljivana.
U INAT TIŠINI

Sve ćemo šume iseći
za krstove
i u svaki kamen
urezati od-do.
Sva će se vina proliti
za pokoj duša
i nicaće brda grobova
kao krtičnjaci
na putstom pašnjaku.
A na tom pašnjaku
razgranala se kruška
pod kojom naše sene
šapuću u inat tišini.
PLAMENI GRAD

Noćas je moj grad u vatri
i noćas se plače kao nikad pre,
tresu se tela nad okeanom suza
koji nikako da ugasi bakle.
Moj grad je divan i dok gori,
plameni ližu srebrnu noć,
halapljivo gutaju naše bulevare
na koje su nekada sletale ptice i sni.
A crvena reka se bori sa snom
i   bespomočno pilji u plameni grad,
šapuće obalama koliko se boji
od sutrašnjeg odraza na mirnoj površini.
FRESKE BLUDA

Beli čaršavi na sušilima
igraju uz muziku vetra,
te bele zastave poraza prkose devi što šeta
besramno joj pokazujući
neisprane fleke sinoćnjeg bluda.
Mame ta platna bela
devin čežnjivi blud
da ih oslika bojama strasti
i najčuvanijom četkom
spravljenom od stidne vlasi,
povlači poteze smele
i boji čaršave bele.
Šara ih nemirom svojim,
svaki potez arabeska,
ona se ovog bluda boji
jer iz njega nasta freska.
OCENA

Paravan oslikan mojim snom
krije me od hiljadu pogleda,
gladnih špilja,
koje registrujući delić moje konture
šalju tu sliku na dalju analizu,
ocenjujući me
stepenom ukručenosti
svojih udova.
OGRADE

Sevamo kroz vreme.
Uskisle, neizgovorene reči
polako brišemo iz rečnika.
Slikajte nas bez ušiju.
Znanje je crno pod noktom
izgrebano sa drveća
niklog na sred puteva.
Pregradili smo znanjem
sve staze koje vode negde.
U tom skučenom toru
pričamo o svetu, o krajolicima
iza ograda od porodičnih stabala
s čijih krošnji mašu carevi
a koreni im prljavi paori.
ZABORAVNI

Na jastuku jutros zaboravih lice,
i noć zaboravi da uspava ptice,
zaboravi moja stopa gde je htela,
para sada ruka što je greškom prela.
Slavimo i sveca kog' opsovasmo,
ližemo tanjire gde povratismo,
palimo vatre polivane vodom,
prvim letom stižu oterani brodom.
Jedemo sa onim kog smo znali kleti
i gledamo slike vađene iz vatre,
nama ni vrag više ne može da preti,
sam će čovek sebe ko ustvu da satre.
ODEVENI VREMENOM

Ako sam nekada mogao da letim
zašto danas ne mogu da hodam,
ako sam nekada mogao da maštam
zašto danas da živim ne mogu?
Po mom nebu neko ispleo je žicu,
šarenu zastavu obojio u belo,
i što nemam stablo al' što nemam klicu
i što nemam sebe a imam odelo?
Sašilo mi vreme haljinu bez broja
i obula noga čizme bez đonova,
bez kaiša stegla neka gadna muka,
obukla me neka nevesta je ruka.
Odeven sam tako kao dvorska luda,
kao klovn koji cirkus svoj još treži,
boli kada sebi smejem se iz čuda
tuđi osmeh možda bio bi mi blaži.

Piczo Layouts
ODGOJ

Iz klepetuše pojena,
cigankinim mlekom dojena,
sama iz sebe puštena,
krstom istoka krštena.
Potekla morima iz potoka
vođena tajnama istoka
i u tajne se tajnom utkala
i sama se od sebe čuvala
da bih se drugima davala.
POSLEDNJI VALCER

Vremešne gradske dame
prostrle po trolama
oprane, stare haljine.
Po svilenim odeždama
veze gradski smog
imena svih heroja
izginulih za te zastave.
Dok pauci pletu svoja sušila
između pobodenih kopalja
na praznim bojištima,
gluvi i sedi violinista
prostire na strune
najlepšu muziku
uz koju se nekada
kretalo u boj.
VRTOVI

Zmije duša naših
upliću se među ružičnjake
tuđih reči.
Presvlače košuljicu svoju
i zamiču za krajeve
tuđih uzdaha.
Palite krpe,
balske haljine i
svilene postelje.
Isterajte te gmizave duše
iz vaših vrtova.