Stay Signed In
Do you want to access your site more quickly on this computer? Check this box, and your username and password will be remembered for two weeks. Click logout to turn this off.
Stay Safe
Do not check this box if you are using a public computer. You don't want anyone seeing your personal info or messing with your site.
Rodjena 4.juna 1979.g. u Glini, R Hrvatska.
U Subotici živi od 2000.g.
Poeziju i prozu piše kako to ona kaže: "čini mi se oduvjek!"
Član književnog kluba Orfej i književnog kluba SKC"Sveti Sava".
Pesme su joj objavljivane u zajedničkoj zbirci: "Da mi je pet minuta biti pesnik" i časopisu za kulturu i umetnost "Luča".
Takodje je uvrštena u nekoliko zbornika, osvojila i nekoliko prvih mesta za poeziju i prozu.
Bavi se slikarstvom od 1995.g. Izlagala na više kolektivnih izložbi i učestvovala na mnogobrojnim likovnim kolonijama.
Završila je specijalizaciju likovne i primenjene umetnosti Hadži Ruvim u Lajkovcu gde je živela do 2000.g.
Pisanje i slikanje za nju predstavljaju lepotu kojim boji svoje dane kao i muzika koja podjednako zauzima veoma bitno mesto u njenom žiuvotu
U DANIMA KAD VIŠE NISAM
U danima kad prestajem biti
ono što bivah do sada
pronalazim sebe još samo
u beskraju zaborava
na sebe samu ;
U danima kad više nisam
ni blizu onom
što bila sam nekad
pronalazim trag tuge
koji na mene još
pomalo sjeća...
U danima kad ne pitam nikog
gdje ostavih tebe da stojiš
gdje ostavih tebe da čekaš
kad ne pitam više gdje si
ni da l' ću te u pitanju sresti ;
U danima kad ne želim znati
Da l' znanjem se zove tišina
glas o tebi nek stoji
jer ne pamtim više ništa
u danima kad prestajem biti...
To nije samoća što mene muči
Nit ljubav se zove taj bol što traje
Nije ni sjećanje, zaborav nije
Život je to što čemer mi daje...
Nije ni trajanje, nestanak nije
Kao što san i mora to nisu
Ni jutro, ni podne, veče nit ponoć
Život je to što prolazno diše...
Nije to ljubav, ni život bez bola
Nije to sjećanje, zaborav nije
Nije ni oko što suzu mi stvori
Život je to što dušu mi mori...
To nije izvoli, molim ni hvala
Kao što nije baš ništa od toga
Nit' velika ljubav, ni ljubav mala
Život je to što stihiju stvara...
Nije to smrt, rođenje to nije
Nit' tren il beskraj što uporno stoji
Trenutak od juče, trenutak tek došli
Život je to što dane nam broji...
Nije to vrijeme mrtvo što klone
Niti minuta il sat što odmiče strasno
Nije to čovjek, žena il dijete
Život je vrijeme za koje je kasno...
Ni susret ni rastanak
Ništa to nije
Sutra ću opet biti daleko
I nikada neću stići
Do toga
Da kažem to život na mene čeka...
Ni pogled ni osmjeh kojih ni nije
Ništa to nije što može se reći
Odmahnut ću rukom a sljedećeg trena
Istom ću bacit život u ništa
Jer nije to ni šta..ništa to nije
Odlazim svakim danom sve dalje
Odmi čem danom svakim sve više
Jer život je tren što prolazno diše...
Treba najprije upoznati
Sebe palog
Sebe gresnog i
Sebe zlog
Da bi put ka samospoznaji
I covjekopoznaji
mogao da prethodi
vjeri
Bogu
da bice postane dopunjeno
cjelovito
blagodarno...
I u tom znanju
doci do saznanja
bogoznanja
spoznaje
samospoznaje...
da samo takav put
koji vodi ka tom
vodi i kroz smjernost
koje nema bez vjere u boga
i Bozije blagodati...
Treba najprije upoznati
Sebe palog
Sebe gresnog
Sebe zlog...
Treba najprije upoznati
sebe samog
Još uvjek negdje
Postoji netko
Što čuva mi ljubav
Ukraj puta
Što čuva dane
Susreta naših
i sakuplja prašinu
dok nijemo stoji
prašinu nekih
minulih dana
i čeka na mene
sa svih strana
Još uvjek netko
Negdje postoji
Još uvjek nešto
U nekome ima
Što neda da prođe
Iz sjećanja krene
Onda kad odlazi
Zbog ne čega traje
I možda još već u
Dubinu nam daje
Dok nema mene
U sebi me čuva
Od sna me gradi
Čežnjom me stvara
Još uvjek u nekome
Nešto ima
Još uvjek me netko
Sačekuje tamo
Gdje sreća dodiruje
Juče i danas
I sutra će stajat
Na istom mjestu
Da dodirne neke
Buduće čase
Iz pepela digne
Sve utekle dane
Da odlazak jednom
Zauvjek stane
Još uvjek me tamo
Sačekuje neko
I nade kroji
Taj što čeka
Snagu mu daje
Spoznaja srca
Kad ljubav se sretne
Uvjek se vraća
Onom kog ostavlja
Onom tko čeka
Još uvjek negdje
Postoji netko
Još uvjek nešto
U nekom ima
Još uvjek me netko
Sačekuje tamo
I dane broji
Taj što čeka
Mozda su moje misli ostale malo uspavane, nekako su zaboravljene tamo na jastuku… podizuci glavu sa njega ostavila sam ih rasute da spavaju, bar jos koji cas…I sad pomalo isprazna bez njih ja hvatam otiske njihove, one koji su ostali kao trag njihovog postojanja u meni.No namjesto njih dosla praznina I potreba da ne mislim….umorna od njih, one od mene…sad se odmaramo jedno od drugog…U tim trenutcima misli tudje duse, mogu da ispune moje misli I da popune moje nista dok se ne vratim jastuku u kom cu se ponovo sjediniti sa svojim rasutima…sutra, kada se probudimo…ponovo ce kucati isto bilo u nama, ponovo bivat jedno cjelo I ponovo mislit istom mislju…sve prazno ce postat ispunjeno jedno drugim, samo…jastuk ce ostati prazan sa utisnutim konturama postojanja nas u njemu. I bivat ce takav I cekat ce takav… dok mu se ne vratimo da prospemo snove u njegove dubine, cekat da uoblicimo misao u jednu tajnu koju ce on sacuvati u dubini perjanog beskraja…
U ovom prostranstvu gdje svi bitisemo skuceni u tjelima nasim I prostorima u kojima oni bitisu, postoji jedna sloboda koja je u nama I koju nam oduzeti nitko ne moze do nas samih…ne treba robovati stegama u koje smo uhvaceni da bi u nesto stali I da se ne bi rasuli I svi kompletno stopili u jedan beskraj, ne prepoznajuci pocetak u kom mi pocinjemo I zavrsavamo,,,treba se radovat sto smo nas beskraj uspjeli razdjeliti od svih mogucih beskraja u kom svako bice bitise…treba se radovat ako u tom beskraju spoznamo I beskraj drugoga I stvorimo onaj jedan u kom se samo mi prepoznajemo I dok boravimo u njemu, pa I bez prisutnosti onog drugog, naslucujemo onog drugog jer je on dio tog prostranstva…Ako koraknem u svjet koji je satkan nasim beskrajima tu srecem I tebe I kada nisi u njemu, jer to je beskraj koji smo mi sacinili. No I taj beskraj koji smo spojili u jedan dio je dio onoga jednog velikog koji je u nama samima…no' rekoh li lijepo je znati da nisi sam, nisam sama…u jednom prostranstvu bitisemo I ti I ja, stvarajuci neki nepoznati svjet onima koji u njemu ne borave..mada... oslusni… da li ovo misli moje ispunjavam tobom…eto, ponovo sam iza zelenila ociju sve nevidljivo I misao jednu okrenula ka tebi u meni…bas kao onda kada sam trazila iste te rijeci koje ce se utopiti u dubinama nebesko plavetnila u oku tvom… znam da znas…ovo je bas onaj trenutak pred onaj tren kad cu ti opet misao uputit..i ako je hladan dan, I ako tmurno dise...kisi, vrijeme da se sjedne ispred prozora kad se sa njom vec ne moze pasti…tek sam se uzdigla da bih ponovo krenula linijom pada..jedina kontra ovom vremenu je sunce kojim isijavas i grijes, kojim isusujes pokislo i osvjetljavas zatamnjeno...jedino nebo koje ce jos malo da se plavi pre nego ga tama ugasi su oci tvoje...u mojim morskim dubinama gdje se zelenilo gubi ono sto ce da uzburka povrsinu njegovu I jeste ova kisa koja ce se stapati sa svojom cjelinom koja je krenula iz svog oblaka, oka tvoga ka svom moru, oku mom… u ovom prostoru, izmedju neba i mora… vezat ce nas samo jedna kap kise…koja u tebi pocinje u meni zavrsava...d
MOZE SE ODLAZIT A NE OTICI, MOZE VRACAT A NE VRATIT…MOZE SE A NEMORA DA SE MOZE… KADA KUPIM PIJANO NIKADA NECU OTICI OD NJEGA I KAD ODEM, OTICI NECU…OVAJ DAN POCINJEM KLASICIMA I FILMSKOM MUZIKOM…PREKO BACHA, HANDELA,GRIEGA…DO TEME BARBER, THE ELEPHANT MAN..I IDEM TAMO GDJE TE MOZDA IMA…U ISPISANOM SLOVU…NEK TU BUDE MALO HLADNIJE NEGO NA VANI, TO CE BITI UTOCISTE GDJE CE MI BITI DOBRO…MOGU DISATI, MOGU SE KRETATI, RAZMISLJATI MOGU, MOGU SE VRTITI NA VRHOVIMA PRSTIJU I MOGU DA ZASPIM AKO SE UMORIM, I DA SE PROBUDIM MOGU, MOGU AKO JE DOVOLJNO HLADNO I TOPLO DOVOLJNO, TAMAN TOLIKO DA BI MOGLA BITI, CUTI…MOONLIGHT SONATU
oteta od vremena
nemocna da ucinim bilo sto
a mogla bih kroz
kroz nepoznato
ka poznatom
mogla bih
da ima smisla
ici sam...
Radovan Beli Marković
PIŠI O SVEMU...
PIŠI I AKO NE MOŽEŠ DA PIŠEŠ
PIŠI MAKAR JESU L' LIPE,
DA LI JE JAGLIKA POD BRJEGOM;
I O TRULEŽI PČELINJEG LEGLA,
PIŠI O SVIM LJEPOTAMA
KOJE SI VIDIO
I O ONIMA KOJE NISI...
BUDI BEZ JEZIKA,
ALI PIŠI
I AKO VJETAR DUVA
DA SE NE ZNA ODAKLE DUVA...
I AKO TE TRN BODE A KAMEN HRANI
I MUKLIM RIJEČIMA PIŠI!
PIŠI, CJELIM SVOJIM SRCEM PIŠI!¨
PIŠI I AKO OD SVEGA NIŠTA NEMA
A POGOTOVO AKO SE ČINI
DA IMA
A NEMA...
PIŠI I O ONOME
O ČEMU SI VEĆ PISAO
PIŠI I AKO SI ŽIV
I AKO NISI
PIŠI,
PIŠI DA SE ZNA!!!
PUSTILA SAM SVIJETU VAN MENE
DA VLADA
PREBLIZU PUSTILA
DA HARA I LOMI
OTVORENOG SRCA HODILA NJIME
GUBEĆI SVE VIŠE
SEBE U SEBI ...
JA PUSTILA SAM LJUDIMA
DA VIDE I ČUJU
DA ZAVIRE MALO
U DUBINU DUŠE
DOBRIM INATILA SVEMU ŠTO NIJE
BIVAJUĆI SVOJA
GUBILA SEBE ...
PUSTILA SVIJETU I LJUDIMA
PUSTILA
DA GAZE PO RUŠEVINAMA
JOŠ TOGA ŠTO JESAM
DA KRADU MENE OD MENE SAME
SVE VIŠE SE OTIMAJUĆI
ZA ONU
KOJE VIŠE U MENI NEMA ...
JA PUSTILA SAM SVIJETU
NE HAJUĆ' ZA NJEGA
BIVAJUĆI SVOJA
POSTADOH TUĐA
PUSTILA SAM SVIJETU
LJUDIMA PUSTILA
DA KRADU ONU U MENI
KOJE VIŠE
NEMA ...
NEMAM POČETAK
IZ KOGA SAM KRENULA
NE PAMTIM TOČKU
IZ KOJE SE KREĆEM
NE POSTOJI VIŠE
ONO ŠTO PROĐE
JA SAMO SAM OVO
ŠTO SADA POSTOJI ...
NEMAM NI VRIJEME
ŠTO MLADOST SE ZOVE
NE NOSIM VIŠE
TE GODINE PROŠLE
NE POSTOJI VIŠE
U MENI JE NEMA
JA SAMO SAM OVA
ŠTO SADA POSTOJI ...
NEMAM SREDINU
GODINA MOJIH
NEGDJE SAM BLIZU
AL' OPET DALEKO
NE POSTOJI IPAK
ONO ŠTO IDE
JA SAMO SAM OVO
ŠTO SAD POSTOJI ...
I NEMAM KRAJ
KA KOJEM SE KREĆEM
NE VIDIM NIKAD
TU TOČKU ŠTO SLIJEDI
NE POSTOJI VIŠE
NE POSTOJI IPAK
NIŠTA SEM OVOG
ŠTO SADA POSTOJI ...
JAVLJAM SE NI OTKUD
DA VRATIM SE U NIGDJE
PUTUJEM IZ MJESTA
KROZ VREMENSKA PROSTRANSTVA
KAO SVJETLOST,
KAO TAMA ...
NEIMENOVANA
MAGLOVITA
UKLIZAVAM U TEBE
IZ SEBE
ISPISANIM SLOVIMA
KRIJEM SE U ZAREZU
NEDOREČENA
NEOPIPLJIVA,
NEVIDLJIVA
POSTOJEĆA
AL SKRIVENA U NIŠTA ...
SLUTIM TEBE U SEBI
VOLIM SEBE U TEBI
MEĐU NAMA NEMA RAZLIKE
SVE ODIŠE
NESTVARNOŠĆU
SVE IMA SMISAO DUBLJI
SVE JE FANTAZIJA
SVE JE ISTINA
SVE U SVEMU,
NIŠTA NIJE ...
TI I JA
NEDOKUČENI
NIKAD SPOZNATI
NESHVAĆENI
A PRISUTNI
TI I JA
KAO ŽIVOT I SMRT
UZROK I POSLJEDICA...
SLUTIŠ MENE U SEBI
VOLIŠ SEBE U MENI
JAVI SE NI OTKUD
DA SE VRATIŠ U NIGDJE ...
MOŽDA DA ODEM
U BESKRAJ ŠTO STOJI
DA KRENEM KA NJEMU
I TAMO SE PROSPEM
POSTANEM DIJO
BESKRAJA U MALOM
IL DA OSTANEM SAMO
NIŠTA U SVEMU ...
MOŽDA DA KRENEM
I TAMO DA STANEM
IZ MJESTA POSTANEM
NEDJELJIVO PROSTA
IZ MJESTA POSTANEM
BEZ KRAJA, POČETKA
IL OSTANEM SAMO
NIŠTA U SVEMU ...
MOŽDA DA POĐEM
U NEDOGLED PRUŽIM
I MOŽDA DA KRENEM
U BESKRAJ ŠTO STOJI
MOŽDA DA ODEM
I TAMO DA STANEM
DA NE OSTANEM OVDJE
NIŠTA U SVEMU...
